Pozvao me je prijatelj koji radi na jednoj domaćoj TV da dam izjavu povodom 8.marta sa komentarom: "Slobodno izrazi svoj feministički stav". Taj komantar me je zatekao jer sebe ne doživljavam tako. Štaviše pojam feministkinje je u našem društvu poprimio pežorativnu konotaciju. Međutim dok sam radila svoj "domaći" pripreme za nastup, shvatila sam da je bio u pravu.
Klara Cetkin je 1911. godine proglasila ovaj dan Danom žena kako bi se one izborile za svoju ravnopravnost i pravo glasa. Nakon 100 godina žene su ostvarile samo pravo glasa, a o ravnopravnosti nema ni govora. Svedoci smo i dalje apsoulutne muške dominacije u javnoj sferi, na pozicijama donosioca odluka, kreiranja politika. Uloga žene je deklarativna. Pored toga što Zakoni predviđaju zastupljenost žena u politici ona tu i dalje nema autonomiju već često ulogu ikebane i glasnogovornika stavova svog lidera.
Žena mimo profesionalnih ima razne druge uloge supruge, majke, domaćice. Tu dolazimo da prava izbora. Žena ne mora po svaku cenu da ostvaruje sve te uloge, ali ukoliko se odluči da ih ostvari društvo treba da joj omogući nesmetan razvitak. Mali broj žena koje se nalaze i stvarno pitaju u "muškom svetu" posvetile su se poslu u želji da budu najbolje, a to podrazumeva da moraju 10 puta više da se trude kako bi bile priznate i pored neospornih kvalifikacija, zalaganja i rezultata koje ostvaruju. U takvom odnosu snaga te žene često moraju da žrtvuju svoju primarnu ulogu, odreknu se majčinstva i posvete karijeri. Opet glas koji ih bije u društvu "ovoj nešto fali", još ako se ne daj Bože nije udala odmah je usedelica, baba devojka i slično.
Pored prava na razvod, abortus koja je žena ostvarila u većini zemalja, pravo žena koje je Klara propagirala bilo je pravo na "Slobodnu ljubav". To pravo žena današnjice nije ostvarila ili samo delimično. Zapravo u uspinjanju uz društvenu lestvicu to je njena "Ahilova peta". Žena ne ulazi slobodo u sexualne odnose plašeči se društvene osude. Naime, ne mali broj puta se prave insinuacije na "sumnjivu reputaciju" neke žene, njen moral, broj partnera. To procenjuju dušebrižnici često sa ciljem da sistematski uruše njen ugled. Dakle žena nema pravo na slobodnu ljubav, za razliku od muškarca koji konzumirajući "slobodnu ljubav"svoj imidž jača i postaje još priznatiji i uspešniji u društvenoj sferi.
U svemu tome žene su jedna drugoj najveći protivnici. Na kraju ko je tome kriv? Pa žene same. Mi smo pristale na to. Ženske solidarnosti ima sve manje i međusobnog poštovanja. Prestale smo da se borimo. Neke druge pametne žene su nam ostavile u amanet 8. mart kako bi nas podsećao na bitku koju treba da dovršimo, a šta smo mi uradile? Preuzele ulogu Kalimera: "Nepravda pa to ti je!". Dok god mislimo da neko drugi treba da nam da neka prava, a ne same da se za njih izborimo ništa se neće promeniti. Zato bi 8. mart trebalo da nam bude podsetnik da ostalih 364 dana ujedinjeno glasno govorimo o svojim problemima, gradimo svoj integritet i borimo se za slobodnu ženu.
U tome treba biti jasan: Muškarci, mi ne želimo da se borimo protiv vas, niti da preuzimamo vaše uloge već samo da nam pol ne ograničava mogućnost da budemo ravnopravne.
No comments:
Post a Comment