Monday, March 12, 2012

U traganju za nasleđenim vrednostima…



Imam puno prijatelja koji žive izvan Srbije i informišu se preko on-line portala, novina gde uglavnom čitaju turobne stvari koje se dešavaju u našoj maloj skoro pa pridruženoj zemlji. Oni su u „belom svetu“, gde zarađuju ozbiljan novac prilično usamljeni ali svesni neophodnosti takvog odricanja. Svima njima je važno šta se događa ovde – na te vesti uglavnom odmahuju glavom sa neizostavnim ccc. Svaka ta vest im ubija svaku ideju da se jednog dana vrate u zemlju.

Reših baš danas 12. marta, kada se nekako svi podsećamo kako možemo da budemo bolji, napišem ovaj blog o onim pozitivnim stvarima i usamljenim pojedincima koji ih sprovode u našem društvu.


Moj prvi utisak u poslednjih mesec dana je momak od 20 godina Filip Vukša koji samoinicijativno rešio da obeleži noćne stanice gradskog prevoza u Beogradu, i na taj način svim građanima glavnog grada učini život jednostavnijim i lakšim. On nije čekao da to neko uradi umesto njega već je sam uzeo rešavanje problema u svoje ruke i na taj način delom pokazao nadležnim institucijama da jedan čovek sa voljom može da uradi značajnu stvar za ceo grad . http://iscserbia.org/serbian/how_weve_helped/filip_vuksa/




Drugi utisak je moja kuma koja se i pored svog redovnog posla prijavila da volontira u kampanji prikupljanja potpisa za ukidanje PDV na bebi opremu (Bitka za bebe). Naime, ona još uvek nije majka te je ova inicijativa ne pogađa direktno, a ipak je stavila svoje vreme i energiju na raspolaganje ovoj akciji jer ima svest o solidarnosti i želju da pomogne svim roditeljima i sadašnjim i budućim u ostvarivanju najlepše životne uloge.

Treći utisak su donacije građana UG Srbija u pokretu da nastavi dalje da organizuje građane da sprovode akcije kojima će rešiti probleme u svom okruženju i poboljšati svoj život http://www.srbijaupokretu.org/







Jedno je sigurno - ovi ljudi izazivaju divljenje i poštovanje. Sigurno da ima još sličnih akcija koje su na žalost za mene ostale nevidljive. Mislim da je jako značajno da pišemo i komenatarišemo ovakve inicijative jer tu leži potencijalna inspiracija da se i sami pokrenemo ili barem podsetimo pravih vrednosti i zapitamo se šta mi sami možemo da uradimo...i šta nas sprečava?

Nemamo vremena, imamo druge obaveze, moramo da odmorimo posle posla... Đinđić bi na to rekao:“Nema više spavanja. Vreme je za akciju. Spavaćete kada odete u penziju.”

No comments:

Post a Comment